Ž      I      V      O      T      O      P      I      S


1904.      27. prosinca rođen je Ivan Domac 
               u Brodu na Savi (danas Slavonski
               Brod), gdje se i školuje. Obitelj
               Domac porijeklom je iz Privlake
               kraj Vinkovaca.
1922.      U travnju prva izložba Ivana
               Domca, učenika 6. razreda, 
               postavljena u  zgradi Gimnazije 
               (profesor crtanja Jerolim Miše).
1923.      Maturira na Realnoj gimnaziji u
               Brodu na Savi.
1924.      Druga samostalna izložba (Brod
               na Savi).
1928-32. Polazi Akademiju likovnih
               umjetnosti u Zagrebu.
1932.      Diplomira na Akademiji likovnih
               umjetnosti u Zagrebu.
               Nakon diplome odlazi na studijska
               putovanja u Grčku i Italiju.
               Vrativši se sa studijskih putovanja
               započinje djelovati kao profesor

              Zatim predaje četir godine u
               Vinkovcima i Čakovcu, u Novoj
               Gradiški šest godina, te ponovno u
               Zagrebu.
nja
1936.      U hrvatsko slikarstvo ulazi na
               Desetoj izložbi hrvatske umjetnosti
               u Zagrebu. Izlaže tri ulja (dvije
               Nature morte i Breskve) i pet
               akvarela (četiri pod nazivom
               Mirogoj i jedan
               pod nazivom Vinograd).
1936-75. Sudjeluje na mnogim značajnim
                skupnim izložbama u zemlji i
                inozemstvu. Piše priloge o  
                likovnim temama.
1940-45. Nastaje ciklus akvarela Slavča s
                motivima cerničkog vinogorja u
                blizini Nove Gradiške.
1954.      Vinkovci, samostalna izložba
               (izlaže manji broj radova).
1966.      Nakon umirovljenja povlači se u
               Privlaku gdje i dalje slika.
1968.      Samostalna izložba u Vinkovcima.
               Izlaže jedanaest akvarela.
1974.      Osam mjeseci provodi na liječenju
               u Velom Lošinju, gdje slika svoju
                posljednju sliku.
1975.      17. siječnja umire u bolnici u Banja
                Luci, a sahranjen je u obiteljskoj
grobnici u Privlaci.

 

Osvrt na Dane Ivana Domca
Mirjana Domac

         Svi mi, Privlačani, često čujemo, a i sami kažemo, da se u našem mjestu ne događa ništa. Možda je uistinu tako. Budimo iskreni i samokritični, priznajmo da sve ideje i pokušaje unaprijed proglašavamo neuspjelima. Nad našim selom kao da se nadvio crni oblak zle slutnje i uvijek tražimo dlaku u jajetu. Odbacimo vječni pesimizam. Nismo mi drugačiji od drugih, razmišljajmo pozitivno i u svemu tražimo ono lijepo. Raširimo ruke, otvorimo srce svima pokraj sebe jer čovjek je sretan onoliko koliko usrećuje druge.
         Da je uistinu tako, pokazalo je i ovo okupljanje i druženje koje se dogodilo 28. i 29. lipnja 2008. u našem selu. Povod je bio ponovno postavljanje obnovljene biste Ivana Domca na staro mjesto, u središte sela. Ideja je nastala spontano, kod članova KUD-a, koji nosi ime akademskog slikara, „Ivan Domac“. Stariji Privlačani su čuli, a neki i poznavali toga osebujnog čudaka koji je živio u njihovom okruženju. Za njih je on bio osobenjak koji slika. Svojim slikarskim stvaralaštvom bio je poznatiji i priznatiji diljem svijeta više nego u svojoj Privlaci. Svako mjesto je ponosno na takve ljude koji su ostavili tragove svoga rada i uvijek nastoji istaknuti da je taj netko živio među njima.
         KUD „Ivan Domac od 1979. godine nosi ime istaknutog slikara i svoju su manifestaciju s pravom nazvali Dani Ivana Domca.
Zamišljeno-ostvareno.
Bilo je tu želje, volje i htjenja. Svojom upornošću uspjeli su ponovno okupiti članove od onih najstarijih do najmlađih.
         Ipak za uspjeh ove manifestacije najviše ste zaslužni svi vi, Privlačani, koji ste se odazvali u velikom broju i bili draga publika.
Da volimo i čuvamo svoju tradiciju i ponosimo se njome, pokazali su nastupi KUD-ova gostiju iz Ilače i Cerne, te domaćina. Kako se moderno može uklopiti s prošlošću vidjeli smo prezentacijom modne revije salona vjenčanica „Ines“ iz Vinkovaca. Upravo je ta modna revija bila pravo osvježenje i pridobila mnoge simpatije zato što su modeli bili naše hrabre Privlačanke koje su poput pravih manekenki koračale pistom. Djevojčice poput leptirića. Djevojke u vjenčanicama i svećanim haljinama, te odvažne gospođe pokazale su da prava ljepota čovjeka dolazi iz duše i svojom ležernošću negirale su mnoge stereotipe o ženskom izgledu.
         Mislim da s pravom mogu reći da je večer bila uspješna.

         Drugi dan, nedjelja, pripala je najmlađima, ali i nama najdražima, dječici iz dječjih vrtića „Pupoljak“ iz Otoka i „Palčica“ iz Privlake, te našim Privlačkim anđelima – dječjem crkvenom pjevačkom zboru. Nastupile su dječje folklorne skupine iz Prkovaca i Privlake, te ženska pjevačka grupa KUD-a „Ivan Domac“.
Publike je zbog izrazito vrućeg vremena i mnogih svećara (Petar, Pavao) bilo nešto manje, ali sam sigurna da su zadovoljni programom dočekali zatvaranje Dana Ivana Domca.
         Zaključak – uspjelo.
         Skoro zaboravih napomenuti, u Domu umirovljenika dva je dana bila postavljena izložba slika Ivana Domca, ručnih radova naših vrijednih Privlačanki te zlatoveza i oslikanih boca.
         Iskreno se nadam da je cilj postignut. Svrha ove manifestacije je pokrenuti sve nas, Privlačane, i one koji ne žive u Privlaci, ali su na neki način za nju vezani, na druženje i okupljanje.
         Budimo pozitivni, podržimo sva nastojanja, ideje i projekte u našem selu!

 

 

PRIJATELJSTVO

Čovjek sam na praznoj cesti
                                            izgubljeno luta.
                                            Pogled mu je u daljini,
                                            nemirna mu uvijek duša.
           Kao brod bez mirne luke,
         suha grana odlomljena.
       Kao sunce bez topline
                      ČOVJEK JE BEZ PRIJATELJA!

 

MOJA PRIVLAKA

Moje je selo široka ravnica.
Kuće u nizu
i toranj stare crkve.

Moje su selo
polja zlatnog žita
i miris lipa
u većeri ljetne.

Moje su selo
blatnjavi sokaci,
umorni starci,
radnici težaci.

Moje su selo
sve moje pjesme…
Dani mladosti što žive u meni.
Lavež pasa i cvrkut ptica…

Moje je selo – PRIVLAKA moja
…nemir u duši…

Moje je selo slavonska ravnica!

Mirjana Domac