1904. 27. prosinca rođen je Ivan Domac
u Brodu na Savi (danas Slavonski
Brod), gdje se i školuje. Obitelj
Domac porijeklom je iz Privlake
kraj Vinkovaca.
1922. U travnju prva izložba Ivana
Domca, učenika 6. razreda,
postavljena u zgradi Gimnazije
(profesor crtanja Jerolim Miše).
1923. Maturira na Realnoj gimnaziji u
Brodu na Savi.
1924. Druga samostalna izložba (Brod
na Savi).
1928-32. Polazi Akademiju likovnih
umjetnosti u Zagrebu.
1932. Diplomira na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu.
Nakon diplome odlazi na studijska
putovanja u Grčku i Italiju.
Vrativši se sa studijskih putovanja
započinje djelovati kao profesor
Zatim predaje četir godine u
Vinkovcima i Čakovcu, u Novoj
Gradiški šest godina, te ponovno u
Zagrebu.nja |
1936. U hrvatsko slikarstvo ulazi na
Desetoj izložbi hrvatske umjetnosti
u Zagrebu. Izlaže tri ulja (dvije
Nature morte i Breskve) i pet
akvarela (četiri pod nazivom
Mirogoj i jedan
pod nazivom Vinograd).
1936-75. Sudjeluje na mnogim značajnim
skupnim izložbama u zemlji i
inozemstvu. Piše priloge o
likovnim temama.
1940-45. Nastaje ciklus akvarela Slavča s
motivima cerničkog vinogorja u
blizini Nove Gradiške.
1954. Vinkovci, samostalna izložba
(izlaže manji broj radova).
1966. Nakon umirovljenja povlači se u
Privlaku gdje i dalje slika.
1968. Samostalna izložba u Vinkovcima.
Izlaže jedanaest akvarela.
1974. Osam mjeseci provodi na liječenju
u Velom Lošinju, gdje slika svoju
posljednju sliku.
1975. 17. siječnja umire u bolnici u Banja
Luci, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Privlaci. |
Osvrt na Dane Ivana Domca
Mirjana Domac
Svi mi, Privlačani, često čujemo, a i sami kažemo, da se u našem mjestu ne događa ništa. Možda je uistinu tako. Budimo iskreni i samokritični, priznajmo da sve ideje i pokušaje unaprijed proglašavamo neuspjelima. Nad našim selom kao da se nadvio crni oblak zle slutnje i uvijek tražimo dlaku u jajetu. Odbacimo vječni pesimizam. Nismo mi drugačiji od drugih, razmišljajmo pozitivno i u svemu tražimo ono lijepo. Raširimo ruke, otvorimo srce svima pokraj sebe jer čovjek je sretan onoliko koliko usrećuje druge.
Da je uistinu tako, pokazalo je i ovo okupljanje i druženje koje se dogodilo 28. i 29. lipnja 2008. u našem selu. Povod je bio ponovno postavljanje obnovljene biste Ivana Domca na staro mjesto, u središte sela. Ideja je nastala spontano, kod članova KUD-a, koji nosi ime akademskog slikara, „Ivan Domac“. Stariji Privlačani su čuli, a neki i poznavali toga osebujnog čudaka koji je živio u njihovom okruženju. Za njih je on bio osobenjak koji slika. Svojim slikarskim stvaralaštvom bio je poznatiji i priznatiji diljem svijeta više nego u svojoj Privlaci. Svako mjesto je ponosno na takve ljude koji su ostavili tragove svoga rada i uvijek nastoji istaknuti da je taj netko živio među njima.
KUD „Ivan Domac od 1979. godine nosi ime istaknutog slikara i svoju su manifestaciju s pravom nazvali Dani Ivana Domca.
Zamišljeno-ostvareno.
Bilo je tu želje, volje i htjenja. Svojom upornošću uspjeli su ponovno okupiti članove od onih najstarijih do najmlađih.
Ipak za uspjeh ove manifestacije najviše ste zaslužni svi vi, Privlačani, koji ste se odazvali u velikom broju i bili draga publika.
Da volimo i čuvamo svoju tradiciju i ponosimo se njome, pokazali su nastupi KUD-ova gostiju iz Ilače i Cerne, te domaćina. Kako se moderno može uklopiti s prošlošću vidjeli smo prezentacijom modne revije salona vjenčanica „Ines“ iz Vinkovaca. Upravo je ta modna revija bila pravo osvježenje i pridobila mnoge simpatije zato što su modeli bili naše hrabre Privlačanke koje su poput pravih manekenki koračale pistom. Djevojčice poput leptirića. Djevojke u vjenčanicama i svećanim haljinama, te odvažne gospođe pokazale su da prava ljepota čovjeka dolazi iz duše i svojom ležernošću negirale su mnoge stereotipe o ženskom izgledu.
Mislim da s pravom mogu reći da je večer bila uspješna.
Drugi dan, nedjelja, pripala je najmlađima, ali i nama najdražima, dječici iz dječjih vrtića „Pupoljak“ iz Otoka i „Palčica“ iz Privlake, te našim Privlačkim anđelima – dječjem crkvenom pjevačkom zboru. Nastupile su dječje folklorne skupine iz Prkovaca i Privlake, te ženska pjevačka grupa KUD-a „Ivan Domac“.
Publike je zbog izrazito vrućeg vremena i mnogih svećara (Petar, Pavao) bilo nešto manje, ali sam sigurna da su zadovoljni programom dočekali zatvaranje Dana Ivana Domca.
Zaključak – uspjelo.
Skoro zaboravih napomenuti, u Domu umirovljenika dva je dana bila postavljena izložba slika Ivana Domca, ručnih radova naših vrijednih Privlačanki te zlatoveza i oslikanih boca.
Iskreno se nadam da je cilj postignut. Svrha ove manifestacije je pokrenuti sve nas, Privlačane, i one koji ne žive u Privlaci, ali su na neki način za nju vezani, na druženje i okupljanje.
Budimo pozitivni, podržimo sva nastojanja, ideje i projekte u našem selu!
PRIJATELJSTVO
Čovjek sam na praznoj cesti
izgubljeno luta.
Pogled mu je u daljini,
nemirna mu uvijek duša.
Kao brod bez mirne luke,
suha grana odlomljena.
Kao sunce bez topline
ČOVJEK JE BEZ PRIJATELJA!
MOJA PRIVLAKA
Moje je selo široka ravnica.
Kuće u nizu
i toranj stare crkve.
Moje su selo
polja zlatnog žita
i miris lipa
u većeri ljetne.
Moje su selo
blatnjavi sokaci,
umorni starci,
radnici težaci.
Moje su selo
sve moje pjesme…
Dani mladosti što žive u meni.
Lavež pasa i cvrkut ptica…
Moje je selo – PRIVLAKA moja
…nemir u duši…
Moje je selo slavonska ravnica!
Mirjana Domac
|